U rastućem konfliktu između vladajuće
partije FLN i islamističke partije FIS Mesaudi je predstavnica „treće
sile“, koja zahteva i podržava demokratski Alžir, koji će respektovati
tradicionalne razlike mnogobrojnih naroda: „Ja sam protiv starih snaga
FLN-a, koje gotovo 35 godina sistematski uništavjau Alžir, kojima je uspelo da
pred sobom imaju hiljade mladih gotovo nepismenih ljudi, bez posla i stana. Ja
ne želim ni jedno od ponuđenih društava i borim još od 1979. godine se
za drugi model.“
FLN-ova država, koja je proglasila islam za državnu
religiju, islamističkom pokretu nije pružila nikakav otpor, nego ga je
pokušala instrumentalizovati protiv demokratskog i građanskog pokreta.
Demokrate i žene sve su više postajale žrtve terorističkih akcija, koje
se uglavnom pripisuju islamističkim grupama, ali grupama koje finansira
arapska država. Ove akcije su s početka imale veliki odek i u stanovništvu,
obzirom da se dobro smišljenom politikom davala pomoć najsiromašnijim u
džamijama, a besperspektivnoj mladeži ponudila se kakva-takva slika sveta.
Žene, ukoliko se nisu priključivale islamističkom pokretu, bile su
cilj islamističke propagande koja ih je proglašavala grešnima, a i
same su bile krive ukoliko nisu mogle pronaći posao, iako je s početka
90-tih godine jedva svako stoto radno mesto bilo dodeljivano ženi.
Kada je
1991. godine Islamski sveti front na prvom prebrojavanju glasova za
parlamentarne izbore osvojio 42% glasova, vojska je prekinula izbore. Mesaudi
i drugi demokrati pozdravili su prekidanje izbora zbog straha od
uvođenja islamske države po ugledu na Sudan ili Iran. Kada je 1992.
godine bivši vojnik Muhamed Budiaf imenovan za predsednika, ona je
radila u njegovom savetodavnom gremiju, s obzirom da se on zalagao za
demokratske reforme. U junu iste godine Budiaf je ubijen pred uključenim
kamerama. Nakon toga došlo je do ciljanih atentata na demokrate i
intelektualce. Osvetničke akcije vojske nisu išle u prilog civilima,
već islamističkim grupama. Broj do sada palih žrtava od prekida
izbora procenjuje se na 30.000 do 40.000. 12.6.1993. godine Mesaudi je
postala žrtva javne smrtne presude, tzv. „fetve“ koja ju je
proglasila „divljači za odrstrijel“.
Mesaudi se odlučila da ostane u svojoj
domovini, a ne da pokuša pobeći u inostranstvo kako su to radili mnogi
progonjeni. Od tog dana ona živi u podzemlju i svaki dan menja mesto boravka,
a podržavaju je njena rodbina i prijatelji. Morala je
prestati sa svojim radom kao nastavnica. Postala je simbolom otpora. Uspela je
pukim slučajem preživeti dva atentata. Njen politički rad se, uprkos
najtežim uslovima nastavlja: U novembru 1993. godine izabrana je za jednu od
potpredsednica „Pokreta za Republiku“ (Mouvement pour la république, MPR).
Ona u svojim govorima kritikuje i neaktivnu ulogu zapada i neumorno ukazuje na
desetine hiljada civilnih žrtava u ovom „ratu protiv naroda“, te posebno
naglašava povredu prava žena.
1997. godine na otvorenoj listi RCD-a ona je
izabrana u Parlament. S tim u vezi bitna je njena kampanja „Milion potpisa“
kojom pokušava promeniti zakon o porodičnom pravu u korist žena. Kada je
nakon krvavog ugušivanja protesta berbera ona dala izjavu solidarnosti, njene
dugogodišnje kolege su je isključile iz partije. Ona smatra da je razlog
za to zapravo njena borba za prava žena. Kalida Mesaudi
je jedan od organizatora udruženja "S.O.S. Femmes en Détresse".
Posted to Generalna
01/08/2009
Edit
Kalida Mesaudi je tačno četiri godine
starija od njene zemlje Alžira, koji je 1962. godine nastao nakon krvavih
borbi za osvajanje nezavisnosti i oslobođenje od francuske
kolonijalizacije. Rasla je sa dva brata i dve sestre u uglednoj kabiliskoj
porodici. Tu je i upoznala alžirski islam koji je u svom izvornom obliku
dosta tolerantan: Svaki čovek je odgovoran samo Bogu, a privatnost
vere se poštuje.
Otac,
državni službenik, hteo je da joj pruži što je moguće bolje
vaspitanje. Tako je Mesaudi posećivala veoma uglednu žensku
gimnaziju. Ovde se morala susresti sa arabizacijom školstva, jednom od
mnogih pogrešnih odluka vladajuće socijalističko-vojne
partije jedinstva FLN (Front nacionalne slobode), te sa sistemom kojeg su
obežavale korupcije i prividna privreda. 1982. Mesaudi je počela raditi kao
nastavnica matematike. Ona se pokušala boriti protiv arabiziranja i
islamiziranja obrazovnog sistema, te se zalagala za održanje svetskog
standarda u vaspitanju dece.
Tek početkom 80-tih godina po prvi put se
politički oglasila, kada se izjasnila protiv novih po žene
nepravednih zakona FLN-režima. Novi izborni zakon odobravao je muškarcima da
glasaju umesto njihovih žena. Novi zakon o porodičnom pravu, potcrtavao
je da žene celi svoj život ostaju zavisne od muških pripadnika svoje
porodice, dakle od njihovih supruga. U brakorazvodnom pravu, te u zakonima o
nasledstvu žene su bile oštećene. Ovi zakoni predstavljali su kršenje
Ustava, koji je i za žene i za muškarce propisivao jednaka prava i obaveze.
Zajedno sa feministkinjama, komunistkinjama i starim partizankama iz oslobodilačkog
rata Kalida Mesaudi sakupila je 10.000 potpisa protiv novih propisa porodičnog
prava i sa hiljadama žena organizovala demonstracije na ulicama. Zakon o putovanjima zbog
stvarno jakog pritiska žena morao je biti povučen, ali je zakon o porodičnom
pravu, ipak, uspostavljen 1984. godine. Ovo je bio još jedan korak vlade koja je
zemlju udaljavala od demokratije i vodila je prema islamizaciji.
15. marta 1985. godine Mesaudi je sa svojim
saradnicama i istomišljenicama osnovala „Udruženje za jednakost muškaraca i
žena pred zakonom“, koje je postojalo do 1989. (="Association pour
l’egalité devant la loi entre les femmes et les hommes"), ona je postala
preteča građanskog alžirkog pokreta za prava žena, osim toga ona je
velika simpatizerka kulturnog pokreta Kabila koji zahtevaju priznavanje njenog
jezika i kulture.
1988.
godine nakon veoma teških nemira vlada se
odlučila da demokratizacijom potraži izlaz iz teške socijalno-ekonomske
situacije. Ovo je imalo za posledicu organizovanje više od 50 partija i
časopisa
koji su kritikovali vladu. Ovo otvaranje nije dozvolilo organizovanje
samo levičarsko-liberalnih partija kakva je bila RCD (Udruženje za
kulturu i demokratiju) kojem
je bliska bila i Kalida Mesaudi, već i organizovanje islamističkih
partija kao što je FIS (Islamski sveti front). 1990. godine Mesaudi je
osnovala feminističko „Nezavisno udruženje za dobivanje prava žena“
("Association indépendant pour le triomphe des droits des femmes"
AITDF), i postala njegova predsednica.
Posted to Generalna
01/08/2009
Edit